Kako digitalizovati vrtić bez stresa za osoblje (i bez 9 Viber grupa)

Riječ „digitalizacija“ u vrtiću često izazove otpor - djeluje kao nešto skupo, komplikovano i daleko od svakodnevnog rada s djecom. U praksi bi trebala značiti suprotno: manje administracije, ne više.

I otpor je razumljiv. U vrtiću se ne radi za stolom, nego s djecom - na podu, u dvorištu, u garderobi. Zato je važno odmah razjasniti: digitalizacija ne znači da osoblje postaje tehnička podrška, nego da prestane raditi posao koji se može automatizovati.

Bez nje dan često izgleda ovako: evidencija na papiru, ista pitanja roditelja na više mjesta, obavještenja koja se šalju u nekoliko grupa jer se ne zna ko ih je vidio. Osoblje tako velik dio vremena provede na komunikaciji umjesto na radu s djecom.

Prava digitalizacija je dosadna - i to je kompliment. Treba se osjećati kao da je neko sklonio gužvu sa stola: umjesto devet kanala, jedan; umjesto papira koji se traži, dodir na ekranu; umjesto „jeste li dobili poruku?“, obavještenje koje vrtić pošalje jednom, a svi roditelji grupe ga dobiju istog trena.

Tako je Kidoo i zamišljen - alat koji odgajateljica savlada za jednu pauzu, a ne za jedan vikend-seminar. Evidencija dolaska je jedan dodir. Obrok se označi s liste. Dnevni izvještaj o spavanju i raspoloženju popuni se za par sekundi. Obavještenje se napiše jednom i ode svima. Slike idu u galeriju koju vidi samo grupa.

A ona ladica „za kasnije“? Programi tamo završe zbog uvođenja, ne zbog tehnologije. Sistem koji traži da se prvo unese sve pa tek onda krene umre prije nego proradi. Zato pokretanje treba biti jednostavno do dosade: dodate grupe i djecu, pošaljete roditeljima pozivnicu, i radite - bez instalacija na strani roditelja i bez ugovora s IT firmom.

Ostaje pitanje koje se rijetko izgovori naglas: hoće li osoblje to htjeti koristiti. Najpametniji sistem je beskoristan ako odgajateljici smeta. Zato svaka radnja mora biti kraća od navike koju mijenja - lakše označiti obrok nego ga zapisati, lakše poslati jedno obavještenje nego ga prepisivati u tri grupe. Kad je nova navika lakša od stare, niko je ne mora nametati; usvoji se sama.

Digitalizacija, dakle, nije velika promjena u načinu rada s djecom. Riječ je uglavnom o uklanjanju suvišnih koraka: sam rad ostaje isti, samo s manje administrativnog opterećenja oko njega.